Dizalica topline i radijatori: kada su postojeći radijatori još uvijek dovoljni?
Pri prelasku na dizalicu topline često se postavlja pitanje moramo li uz stari kotao zamijeniti i sve radijatore. U mnogim kućama to nije potrebno. Postojeći radijatorski sustav može ostati ako radijatori čak i pri nižoj temperaturi ogrijevne vode predaju dovoljno topline za pojedinu prostoriju.
Starost radijatora pritom nije najvažnija. Puno više govore njihove dimenzije, snaga, tip, stanje instalacija i toplinski gubici objekta. Prije ugradnje dizalice topline stoga provjeravamo kako će cijeli sustav funkcionirati pri nižem temperaturnom režimu.
Niža temperatura vode smanjuje snagu radijatora
Klasični kotlovi često zagrijavaju vodu na višu temperaturu od dizalica topline. Kada kroz radijator teče manje vruća voda, njegova površina predaje manje topline. Radijator koji je bez problema grijao prostor pri višoj temperaturi vode može stoga pri niskotemperaturnom grijanju biti preslab.
Dizalica topline u pravilu radi učinkovitije kada ne mora pripremati jako vruću vodu. Zato je poželjno da radijatorski sustav ima dovoljno veliku grijaću površinu.
Pri takvom je grijanju normalno da su radijatori:
- na dodir samo topli ili mlaki,
- aktivni dulje vrijeme,
- po cijeloj površini ravnomjernije zagrijani,
- manje vrući nego pri grijanju klasičnim kotlom.
To ne znači da sustav ne radi ispravno. Najvažnije je postiže li prostor i održava li željenu temperaturu.
Kada možemo zadržati postojeće radijatore?
Postojeći radijatori za dizalicu topline često su dovoljni ako su već u startu bili donekle predimenzionirani. To je čest slučaj u kućama gdje su nakon njihove ugradnje naknadno zamijenjeni prozori, izolirana fasada ili postavljena krovna izolacija.
Time su se toplinski gubici smanjili, a radijatori imaju više rezerve nego prije.
Dobar je znak i ako kuću postojećim kotlom možemo grijati pri nižoj temperaturi vode. Ako sve prostorije čak i za hladnog vremena postižu željenu temperaturu bez izrazito vrućih radijatora, veća je vjerojatnost da će sustav biti prikladan i za grijanje dizalicom topline.
Postojeći će radijatori lakše zadovoljiti potrebe kada:
- kuća ima dobru toplinsku izolaciju,
- su radijatori većih dimenzija,
- imaju više panela ili konvektora,
- je sustav pravilno hidraulički uravnotežen,
- su ventili i cijevi prohodni,
- u radijatorima nema većih količina taloga,
- prostori nemaju natprosječno velike toplinske gubitke.
Pri procjeni svaku prostoriju moramo promatrati zasebno. Radijatori mogu biti odgovarajući u dnevnom boravku i spavaćim sobama, a preslabi u kupaonici, kutnoj sobi ili prostoriji s velikim staklenim površinama.
Znakovi da pojedini radijator nije dovoljno snažan
Najjasniji je znak prostorija koja pri nižoj temperaturi ogrijevne vode ne postiže željenu sobnu temperaturu. Problem se često pokaže tek u najhladnijim zimskim danima.
Na premalu snagu radijatora mogu ukazivati:
- termostatski ventil stalno je potpuno otvoren,
- radijator je topao po cijeloj površini, a prostor ostaje hladan,
- temperatura u prostoru brzo pada,
- u ostalim je prostorijama dovoljno toplo, a u jednoj nije,
- sustav mora raditi pri osjetno višoj temperaturi vode.
U takvom slučaju obično ne treba mijenjati sva grijaća tijela. Često je dovoljno zamijeniti radijator samo u najproblematičnijoj prostoriji.
Veću snagu možemo postići:
- duljim ili višim radijatorom,
- dubljim panelnim radijatorom,
- radijatorom s više panela i konvektora,
- dodatnim grijaćim tijelom,
- smanjenjem toplinskih gubitaka prostorije.
Važno je i stanje sustava. Dovoljno velik radijator neće učinkovito raditi ako je termostatski ventil zaglavljen, povratni ventil previše zatvoren ili je protok vode kroz radijator prenizak.
Provjera prije ugradnje dizalice topline
Najpouzdaniju osnovu predstavlja izračun toplinskih gubitaka za pojedine prostorije. Njime određujemo koliko topline treba pojedina soba u najhladnijim uvjetima, a zatim taj podatak uspoređujemo sa snagom radijatora pri predviđenoj temperaturi ogrijevne vode.
Koristan je i jednostavan praktični test. U hladnom razdoblju možemo na postojećem kotlu postupno snižavati temperaturu vode i nekoliko dana pratiti postižu li prostorije i dalje zadanu temperaturu.
Pritom provjeravamo:
- koje se prostorije zagriju bez problema,
- gdje temperatura zaostaje,
- griju li radijatori po cijeloj površini,
- je li tlak u sustavu odgovarajući,
- rade li termostatski i povratni ventili ispravno.
Takav test ne zamjenjuje stručni izračun, ali može brzo pokazati koji radijatori imaju dovoljno rezerve.
Kombinacija dizalice topline i radijatora izvediva je u brojnim postojećim kućama bez potpune adaptacije sustava grijanja. Radijatore ne treba mijenjati samo zato što su stariji. Bitno je mogu li pri nižoj temperaturi vode osigurati dovoljno topline. Odgovarajućim izračunom, provjerom protoka i prema potrebi zamjenom samo pojedinih radijatora sustav možemo učinkovito prilagoditi novom izvoru grijanja.

